Posle presude Marin Lepen, krajnja desnica poziva na proteste: Sudiji Benedikt d Pertui ugrožena bezbednost
Sudiju Pertui oštro kritikuju mediji u vlasništvu milijardera Bolorea koji podržava krajnju desnicu, a na nekim sajtovima pojavila se i njena privatna adresa
( ilustracija, sudija Benedikt d Pertui našla se na udaru kritike pristalica Marin Lepen, foto https://www.latribune.fr/la-tribune-dimanche/societe/proces-du-rn-l-imperturbable-juge-de-perthuis-1021716.html)

Francusku je zahvatio politički kovitlac sa još nesaglediviom posledicama posle presude kojom se liderki krajnje desnice Marin Lepen zabranjuje da se kandiduje na izborima tokom pet godina koju ne može da izmeni nijedan viši sud.
Samo dan posle izricanja presude, u utorak je Marin Lepen poručila da ona ostaje predsednička kandidatkinja stranke Nacionalno okupljanjena izborima 2027. godine.
Odgovori na presudu
Lepenova je za sada favorit sa velikim šansama da pobedi na ovim izborima, a presuda suda u Parizu izazvala je reakciju simpatizera njene stranke Nacionalno okupljanje koja je najavila proteste u nedelju 6. aprila.
Podsetimo, zajedno sa još dvadeset i četvoro optuženih, Marin Lepen je u ponedeljak osuđena za zloupotrebu 4,4 miliona evra iz fonda Evropskog parlamenta. Novac koji je bio namenjen za plate fiktivnih asistenata evropskih poslanika iz redova njene stranke, tokom punih 11 godina između 2004. i 2016. godine “prelivan“ je u partijsku kasu Nacionalnog fronta, kasnije preimenovanog u Nacionalno okupljanje. To je period u kome je stranka Nacionalni front prolazila kroz finansijske teškoće i pretio joj je bankrot. Ipak, bivši suprug Marine Lepen dobijao je mesečnu nadoknadu za svoju partijsku funkciju u visini od 100 hiljada evra mesečno.
Lepenova je osuđena i na četiri godine zatvora od čega dve godine strogog zatvora sa mogućnošću nošenja elektronske narukvice i na novčanu kaznu u visini od 100 hiljada evra.
Uz nju su osuđena još 24 lica od kojih su njih osmoro bivši evropski poslanici.
Pravni lavirint
Francuska politička scena usijala se posle ove presude.
U emisijama na svim vrstama medija i na društvenim mrežama koplja se ukrštaju oko jednog ključnog pitanja: da li je sud presudom preventivno sprečio Marin Lepen da postane predsednica Republike i na taj način preuzeo ulogu koja mu ne pripada?
Ili se sud – nasuprot - upravo strogo ograničio na svoju ulogu i bavio se isključivo pitanjem da li je optužena Marin Lepen zaista učestvovala u proneveri javnog novca?
Uz to sud je primenio zakon iz 2016. godine koji propisuje da se automatski izriče i zabrana kandidovanja na izborima u slučajevima kada su za korupciju osuđeni oni koje je narod demokratski izabrao.
Presudan detalj koji će možda odrediti francusku političku istoriju nalazi se u tekstu odredbe kojom se precizira da zabrana kandidovanja ne može da bude suspendovana na višim sudskim instancama.
Za ovaj zakon Lepenova je i sama glasala u Parlamentu 2016. godine i čak je predlagala da automatska zabrana kandidovanja na izborima bude - doživotna u slučaju osude zbog korupcije.
Tako se, zahvaljujući zakonu koji je podržavala baš Marin Lepen, sudbina predsedničkih izbora 2027. godine našla u rukama sudije pariskog krivičnog suda Benedikt d Pertui (Benedicte de Perthuis).
Ali ni tu nije kraj pravnog lavirinta. Kako tumače neki profesori prava, sveprisutni u televizijskim studijima, iako apelacioni sud ne može da suspenduje segment presude kojim se Lepenovoj zabranjuje kandidovanje na izborima, ona može da se obrati Prvom predsedniku suda koji, procenjujući ličnost osuđene i sadržaj odbrane, ipak može da donese odluku o ukidanju zabrane kandidovanja.
Između „tiranije suda“ i „opasnosti za demokratske institucije“
Kolike su šanse da se to i dogodi za sada može samo da se nagađa. Deluje da će otežavajuću okolnost predstavljati činjenica što Lepenova nije priznala krivicu, da se ne kaje, a da je odbrana tokom procesa zastupala tezu o nevinosti svih optuženih.
Posle svega, u utorak uveče tužilaštvo je najavilo da će apelacioni sud po žalbi Lepenove i po ubrzanoj proceduri doneti konačnu “presudu u leto 2026.godine“.
Neki su to protumačili kao ustupak suda i indirektno priznanje da su kritike njegovog rada opravdane, ali je tužilaštvo zatim razjasnilo: cilj ubrzane procedure je da neizvesnost oko ishoda ovog sudskog procesa ne opterećuje izbore koji će se održati 2027. godine.
U usijanoj atmosferi u utorak – dan posle izricanja presude – u parlamentu su se iz klupa krajnje desnice čule optužbe da je na delu “tiranija sudija“ protiv demokratije, dok su poslanici sa levice tvrdili da su demokratske institucije u opasnosti jer se dovodi u pitanje integritet sudija i suda.
Sa desnog centra stizale su oprezne formulacije poslanika od kojih je većina pazila da ne kritikuje presudu i time pokaže poštovanje prema institucijama i zauzme odstojanje od Nacionalnog okupljanja.
Lepenova je izjavila da će se žaliti Ustavnom savetu i da će se obratiti Evropskom sudu za ljudska prava ukoliko i najviša sudska instanca u Francuskoj bude potvrdila da je kriva.
Neki pravnici tvrde i da bi odbrana Marin Lepen mogla da obori presudu zbog činjenice da je osuđena po zakonu iz 2016. godine za dela koja su izvršena pre tog datuma, pošto u krivičnom pravu zakon ne može retroaktivno da se primenjuje.
Takođe, sudiji se prigovara da je unela klauzulu o oduzimanju prava na kandidovanje na izborima iako se ta klauzula unosi samo u slučaju da sudija proceni da postoji opasnost da osuđena osoba počini ponovo isto krivično delo. Krajnja desnica neumorno ponavlja pitanje “Kako Marin Lepen može da počini isto krivično delo kada više nije poslanik u Evropskom parlamentu ?“
Stvorena je tako atmosfera u kojoj je slika obrnuta pa se sudija stavlja na optuženičku klupu, a Marin Lepen i njena partija se postavljaju u ulogu žrtve i moralnog sudije.
Odbrana Lepenove slična Trampovoj?
U obrazloženju presude sudije Pertui, između ostalog, kaže se da je Lepenova osuđena zbog korupcije i da postoji realna opasnost da to krivično delo ponovi u drugim okolnostima kada više nije poslanik u Evropskom parlamentu već je, na primer, predsednik Republike.
Mediji sa krajnje desnom orijentacijom, naročito onih 15-tak čiji je vlasnik milijarder Vensan Bolore, žestoko su kritikovali sud, optužujući sudiju Benedikt d Pertui za ideološku pristrasnost. Sudiji Pertui su u utorak upućene pretnje, na nekim sajtovima pojavila se i njena privatna adresa da bi na kraju, zbog ugrožene bezbednosti, ona bila stavljena pod policijsku zaštitu.
Svi su osudili pretnje sudiji, uključujući i Žordana Bardelu, predsednika stranke Nacionalno okupljanje, a oglasio se u istom smislu i predsednik Republike Emanuel Makron.
Sada, kada je Lepenova osuđena upravo zato jer su sudije sledile slovo zakona, ona i njene pristalice tvrde da je reč o uvođenju “diktature sudija“ koji su odlučili da je unapred eliminišu kao kandidata na predsedničkim izborima.
Ovakva reakcija na presudu neosporno podseća na način na koji se Tramp obraćao svojim pristalicama nakon što ga je njujorški sud proglasio krivim za kriminalnu šemu podmićivanja tokom kampanje 2016. godine.
„Strogo“ prema korupciji ili „oprezno“ zbog političke krize?
U obrazloženju presude precizira se i da je utvrđeno da je od 2009. Lepenova bila u srži sistema pronevere novca iz fonda Evropskog parlamenta. Da li sve ovo znači da je sudija izašla iz svoje uloge i napravila korak ka onome što krajnja desnica naziva “tiranijom sudija“ ?
Presuda je odgovor na pitanje da li je Marin Lepen učestvovala u korupciji i proneveri javnog novca – poručuju iz sindikata pravnika.
Drugim rečima, sudija se ne bavi pitanjima tipa “da li će doći do političke krize ukoliko bude osuđena liderka krajnje desnice ?“ ili “koliko bi strogost francuskog zakona mogla da uzdrma baš demokratiju jer Lepenovoj donosi oreol žrtve i uvećava njenu popularnost?“
U slučaju da sudija Pertui nije striktno primenila zakon – ona bi pogazila ključno demokratsko načelo o tri nezavisne vlasti: pravosudnoj, zakonodavnoj (parlament) i izvršnoj (vlada).
Francuska je kolevka načela podele vlasti koje predstavlja jedno od najvećih dostignuća demokratskih društava. Francuski zakon je veoma oštar prema svojim demokratski izabranim predstavnicima za koje se dokaže da su korumpirani.
Nije svugde takav slučaj. Švajcarska tradicija, na primer, kaže da je na glasaču da odluči ko zaslužuje ili ne zaslužuje da bude izabran, bez obzira na propuste u prošlosti.
Iako je jasno da nema idealne situacije, ni idealne demokratije i da izvršna vlast vrlo često vrši pritisak da bi kontrolisala i instrumentalizovala pravosuđe, mnogi ovdašnji pravnici, advokati i sudije, ustali su sada u odbranu od optužbi za “tiraniju“. Oni ukazuju da je reč – kako je rekao jedan ugledni advokat - o “pokušaju da se demontira pravna država u Francuskoj i umesto nje bude dobijemo šerifa koji će postavljati i smenjivati sudije kako mu padne na pamet“.