Opšta epidemija u Francuskoj: Medicinske sestre dobile uputstva da same šiju i peru maske
Pariz i Berlin su prekršili pravilo EU o slobodnom protoku robe jer je Francuska odlučila da čuva svoje strateške rezerve maski, dok je Nemačka zabranila njihov izvoz
Francuska je juče prešla u fazu opšte epidemije. Uprkos tome održan je prvi krug lokalnih izbora sa svim merama predostrožnosti, uključujući i gelove za dezinfekciju ruku birača i upotrebu sopstvenih olovaka.
Iako postoji svest da nije vreme za političke prepirke, u javnosti se čuju brojne kritike zbog kontradiktorne politike vlade u vezi sa epidemijom. U isto vreme vlada se poziva na preporuke komiteta stručnjaka koji čine ugledni francuski epidemiolozi.
Građani prave zalihe
Posle zatvaranja obdaništa, škola i univerziteta, od danas su u Francuskoj zatvoreni svi restorani i druga mesta okupljanja „koja nisu neophodna“ – biće otvorene samo prehrambene prodavnice i apoteke.
Takođe, počinje progresivno smanjivanje broja avionskih letova i vozova kao i, u nešto manjoj meri, javni transport u gradovima.
U nekim delovima Francuske na jugu zemlje i u Parizu pre svega, građani su ispraznili police supermarketa praveći zalihe. Uopšteno rečeno, mere su mirno prihvaćene.
Najmirnije je u Alzasu, odakle se javljam, na istoku Francuske, na granici sa Nemačkom i Švajcarskom, iako je ovde još uvek jedno od glavnih žarišta zaraze i zdravstvena situacija je najteža zbog velikog pritiska na državne bolnice.
Prorediti i usporiti kretanje ljudi
U fazi opšte epidemije koja se ovde naziva i treća faza - cilj je, kako je objašnjeno, da se do maksimuma uspori kretanje virusa tako što će se prorediti i usporiti kretanje ljudi.
Time će se smanjiti broj žrtava – objasnio je francuski ministar zdravlja Olivie Veran, crtajući krivulje statističke projekcije pred kamerama.
U slučaju brzog širenja povećao bi se broj zaraženih i broj onih pet odsto koji moraju da budu primljeni u bolnice. U slučaju prevelikog pritiska moglo bi da se desi da nije moguće pomoći svima.
Poslednji podaci govore da je sinoć bilo pet hiljada i četiri stotine registrovanih obolelih u Francuskoj, a ukupno je 120 preminulih. Ovo znači da je ubrzano širenje virusa jer je broj (registrovanih) obolelih povećan za 800.
Sve više pacijenata mlađih od 50 godina
Direktor nacionalne agencije za zdravlje profesor Žerom Salomon rekao je da među težim oblicima zaraze ima sada sve više i pacijenata mlađih od 50 godina. Predstavnik zdravstvenih vlasti naglasio je da je stopa izlečenja visoka - 98 odsto. On je rekao da među težim slučajevima kojih je 20 odsto – ima sve više mlađih ljudi.
Ministar je upozorio da korišćenje anti-inflamatornih lekova, kao iburpofen, i kortizonskih lekova može da izazove komplikacije u slučaju da je pacijent inficiran korona-virusom.
„U slučaju infekcije koristite paracetamol, a ako ste već pod trapijom anti-inflamatornim lekovima, javite se svom lekaru”.
Najzanimljivije je da je nemački ministar zdravlja skoro u isto vreme za ovu informaciju rekao - da je glasina.
Potpuna zabrana kretanja?
Francuski ministar Olivie Veran i direktor nacionalne agencije za zdravlje Žerom Salomon apelovali su na građane da ozbiljnije shvate mere vlade i da budu solidarni jer „ako je vama dobro jer imate blag oblik zaraze, pomislite na starije ljude i one sa najslabijim zdravljem koje možete životno da ugrozite ako im prenesete virus“.
U Francuskoj se svi pitaju da li će u sledećoj fazi morati da budu preduzete mere potpune zabrane kretanja kao u Italiji čija je vojska izašla na ulice. Na ovo pitanje niko nema odgovora.
Zdravstvene vlasti se nadaju da će preduzete mere usporiti širenje zaraze i da će se to videti za 14 dana koliko trahe inkubacija virusa. Ukoliko se to ne dogodi vrlo je verovatno da će stupiti na snagu oštrije mere ograničenja kretanja.
Alarmantne poruke iz bolnica
Za sada niko ne može sa sigurnošću da predvidi da li će zdravstveni sistem izdržati povećanje broja pacijenata kojima je potrebna intenzivna nega.
Kada je epidemija počela ogroman broj službi hitne pomoći bio je u štrajku, a na desetine državnih bolnica mesecima je održavalo samo minimum aktivnosti na koje ih je obavezivala medicinska etika.
Razlog štrajkova bio je protest zbog toga što vlada nastavlja politiku prethodnika koja traje još od 2005. godine – sistematski smanjuje budžet državnom zdravstvu kako bi podstakla privatizaciju. Oni malobrojni koji nisu još napustili državne bolnice našli su se u situaciji da rade pod tržišnim imperativima tipa „deset minuta po pacijentu“, ne koristiti skupe terapije i tome slično.
Kada je epidemija počela, političke sekire između lekara, medicinskih sestara i vlade privremeno su zakopane, ali se poslednjih dana ponovo mogu čuti alarmantne poruke iz bolnica o iscrpljujućim uslovima rada i nedovoljnim kapacitetima.
Udruženje lekara opšte prakse koji rade u privatnim ambulantama podnelo je tužbu protiv države jer su morali sami da se snalaze kako bi obezbedili maske, rukavice i zastitnu odeću.
Maske iz domaće radinosti
Profesor Salomon od početka krize uveravao je da ima dovoljno maski jer Francuska, kao i Nemačka, ima svoje fabrike koje ih proizvode. Država je odmah izvršila rekviziciju ovih fabrika, a profesor Salomon i dalje ponavlja da su maske rezervisane za medicinsko osoblje čija je zaštita prioritetna dok građanima, po njemu, maske nisu ni potrebne.
Juče je međutim Le Dofine, lokalni dnevni list, objavio da je medicinsko osoblje univerzitetske bolnice u Grenoblu dobilo uputstvo kako da sami sebi naprave maske od platna i kako da ih održavaju odnosno svakodnevno peru.
List prenosi reči jedne medicinske sestre: „Pokušaću da sašijem masku iako neće biti baš savršena. Ovo takođe pokazuje da u bolnicama nema dovoljno maski“.
U isto vreme medicinske sestre u nekim domovima za stare već su počele same da šiju zaštitne maske. Neke modne krojačke radionice preorjentisale su se isključivo na šivenje zaštitnih maski.
“Diskretna bitka“ oko neoliberalne doktrine
Pariski Mond prenosi da se oko maski vodi “diskretna bitka“ između Francuske, Nemačke i Italije. Navodi se da Evropska komisija vrši pritisak na ove zemlje da dele maske koje imaju.
Treba se setiti da je francuska vlada na početku epidemije, bez ikakvih konsultacija s Briselom, preduzela mere državne intervencije potpuno suprotne Lisabonskom ugovoru koji ima ulogu ustava EU i propisuje tržišnu ekonomiju kao obavezu zemalja članica, zabranjujući državnu intervenciju i kontrolu cena.
Bez obzira na to, francuska vlada izvršila je rekviziciju svojih fabrika maski, onemogućivši tako tržište da se “samo organizuje” kako to nalaže neoliberalna doktrina EU.
Strah od epidemije (privremeno) jači od ideologije?
Italija nije mogla da kupi maske od Francuza i Nemaca. Uz to francuska vlada je blokirala dekretom cene dezinfekcionih gelova. Nemačka je učinila slično.
Niko nije ni pomislio da uputi Italiji deo svojih rezervi iz prostog razloga jer one nisu dovoljne da pokriju sopstvene potrebe. Italija je zato poručila maske od Južne Afrike da bi na kraju dobila izdašnju pomoć - od Kine.
Pariz i Berlin su prekršili pravilo o slobodnom protoku robe jer je Francuska odlučila da čuva svoje strateške rezerve, dok je Nemačka proizvodila velike količine maski i uz to na svojoj teritoriji imala velike zalihe u centru za distribuciju jednog američkog proizvođača.
Evropska komisija se konačno oglasila – po njoj nije prihvatljiva ni francuska odluka o rekviziciji, ni nemačka o zabrani izvoza zaštitnih maski.
Sve ovo nije imalo nekog velikog odjeka pred vestima o epidemiji koje su sustizale jedna drugu – izveštava pariski Mond - sve dok Mauricio Masari, ambasador Italije u EU nije napisao tekst na sajtu portala Politico u kome je opisao kako je njegova zemlja tražila maske od svojih evropskih partnera.
Loš znak za evropsku solidarnost
„Samo je Kina odgovorila. To nije dobar znak kada je reč o evropskoj solidarnosti“, zaključio je ambasador.
Na rimski aerodrom Fiumićino sleteo avion iz Šangaja napunjen medicinskim respiratorima, elektrokardiogramima i sa više desetina hiljada maski i ostalog materijala zajedo sa devet kineskih lekara.
Ministar spoljnih poslova Luiđi di Maio srdačno ih je dočekao rečima: „Ovo zovemo solidarnost“, dodavši, „Nismo sami. Ima zemalja na svetu koje hoće da pomognu Italiji“.
Sve je rečeno.
Što se tiče Evropske komisije ona je, prema navodima italijanske stampe, posle insistiranja dobila odgovor od Nemačke da bi mogla da dozvoli izvoz u Italiju jednog miliona zaštitnih medicinskih maski i drugog materijala.
Češka, Bugarska i Italija (?!) su odgovorile Komisiji da one ne nameravaju da dozvole izvoz maski, a Mond navodi da se očekuje da će odgovor Poljske biti sličan.
Predsednica Evropske komisije je izrazila žaljenje što „države članice sprečavaju da zaštitna medicinska oprema dođe do onih pacijenata kojima je potrebna u ovom trenutku kada je solidarnost neophodna“.
Drugim rečima neoliberalna pravila o slobodnom kretanju roba i tržištu koje se samo organizuje - pala su u vodu.
Koja bi se vlada i politički lider usudili da kažu svojim biračima da nemaju dovoljno maski zato što su ih poslali Italijanima ?
Kako bi francuski predsednik objasnio slanje uputstava medicinskim radnicima da sami šiju i peru maske da je dopustio da ih francuske fabrike izvoze i nije primenio interventne mere? I ovako će, kada sve ovo prođe, morati da objasni kako je ne samo on, već i njegovi prethodnici, mogao da vodi politiku programiranog uništavanja javnog sektora, uključujući zdravstvo?
Epidemija je pokazala pravo lice neoliberalne priče o privatizaciji po svaku cenu i tržištu koje se samo organizuje. To je politika koja sada ubija ljude.